Nazorova 51, 10000 Zagreb

Novosti

Etički izazovi u superviziji

Dana 08.11.2011. godine u 18,00 sati u prostorijama MODUS-a, Kneza Mislava 11, Zagreb održana je radionica za članove HDSOR-a na temu “Etički izazovi u superviziji”

Voditelj radionice: Maca Cicak

Nakon kratkog predstavljanja prisutnih voditeljica je iznijela uvod o teorijskim postavkama etike u superviziji. Naglasila je kako je uz opći zahtjev za kvalitetnim stručnim radom usklađenim sa standardima struke u pomažućoj praksi jako važno dobro ophođenje i ispravan profesionalni odnos pomagača. Takvo očekivanje upućuje na vrijednosnu dimenziju supervizije i važnost područja etike u superviziji u čijem su središtu prava i dobrobit svih sudionika odnosa. Neki ključni pojmovi etike su: kvaliteta supervizijskog odnosa, stručna, etička i osobna kompetencija supervizora, moć supervizora, odgovornost supervizora, osobne kvalitete supervizora, obilježja supervizijskog odnosai drugi.Zajedničko razmatranje teme obuhvaćalo je etička pitanja, dvojbe i izazove u supervizijskomradu te načine i oblike podrške za njihovo rješavanje.

U praksi je uočljivo postojanje različitih dvostrukih odnosa između supervizora i supervizanta. Pritom se javlja dominacija primarnog zvanja stručnjaka i njegov utjecaj na supervizijski odnos. Postojanje višestrukih uloga i odnosa između supervizora i supervizanta (na primjer: stručnjak je supervizor i savjetovatelj ili psihoterapeutsupervizantu) nastoji se prevladati izbjegavanjem dvostrukih odnosa ili izborom supervizanta s kojim postoji manje profesionalne povezanosti.

Supervizantimaje posebno važno načelo povjerljivosti pa oni očekuju da supervizor i ostali sudionici čuvaju kao tajne podatke iznijete u supervizijskom odnosu.

Pravo na samoodređenje svoj važan izraz ima u mogućnosti izbora supervizora i supervizanta. Kršenje ovog načelačesto je u kontekstu supervizije u socijalnoj skrbi. Naime, ta mogućnost nije bila dana niti supervizorima niti supervizantimau superviziji koju je tijekom ove godine organiziralo ikoordiniralo Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi za djelatnike u ustanovama socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Kao način suočavanja s navedenim izazovom istaknuto je poštivanje pravasupervizanta da odbije sudjelovati u određenoj grupi i s određenim supervizorom. Važan način prevladavanja ovog izazova je predstavljanje supervizora i njegovog stila rada u fazi formiranja grupe. Kao dobar primjer navedeno je upućivanje pisma kojim se supervizor predstavlja budućim supervizantima prije početka supervizijskog rada. Moguće je rješenje uvjetno dogovaranje rada s opcijom da sesupervizant nakon nekoliko susreta,nakon što upozna supervizora i grupu, odluči hoće li nastaviti sudjelovanje u grupi. Jasno dogovaranje uvjeta rada grupe daje mogućnost da se ovo pitanje problematizira i da se eventualno dogovore neka specifična pravila rada grupe.

Također, sastav supervizijskih grupa vrlo često se protivi standardima supervizije (članovi su iz iste organizacije, bliski suradnici ili su u grupi osobe u hijerarhijskom odnosu).Etički izazov predstavlja i pojava da su pojedini supervizanti u sustavu socijalne skrbi upućeni u superviziju od strane organizacije ili rukovoditelja te stoga imaju obilježje nedobrovoljnog supervizanta.
Zbog navedenih izazova praćenje provedbe supervizije u sustavu socijalne skrbi nameće se kao nužnost. Sustavna evaluacija kvalitete i učinaka supervizijskog rada predstavlja vrlo korisnu mogućnosti da se provjeri kako se navedene okolnosti odražavaju na supervizante i grupni proces.

U takvom kontekstu dvojbeno je kakva je odgovornost supervizora za supervizijski odnos te kvalitetu i učinak supervizije ukoliko je doveden u situaciju da mu je naloženo kao obvezni radni zadatak da vodi supervizijuu uvjetima koji se protive standardima supervizijskog rada.Pritom ga svijest o nepostojanju poželjnih uvjeta organiziranja i odvijanja supervizije te transparentnost ograničenja i odstupanja od supervizijskih standarda mogu potaknuti na specifične oblike rada (drugačije dogovaranje pravila rada, posvećivanje motivaciji nedobrovoljnih supervizanata) te olakšati postizanje kvalitete supervizije.

Novi propisi te neki noviji trendovi u sustavu socijalne skrbi također potiču etičko razmatranje organiziranja supervizije. Tako je Zakonom o socijalnoj skrbi supervizija određena kao pravo i obveza stručnih djelatnika, a što dovodi u pitanje načelo samoodređenja supervizanta te dobrovoljnosti sudjelovanja u procesu podrške. Također, dvojbena je ideja o profesionalizaciji supervizora u organizaciji rada – prijedlog da se formira odjel koji bi se bavio isključivo provedbom supervizije što znači da bisupervizorivodili superviziju puno radno vrijeme kao svoj jedini radni zadatak. Odgovor na ove trendove je mišljenje da je supervizija pravo stručnjaka na podršku, stručnjak treba imati mogućnost izbora supervizora, a organizacija supervizije ne znači raspored stručnjaka u grupe i određivanje supervizora već koordiniranjei suradnju s postojećim supervizorima koji žele voditi superviziju u određenom kontekstu, a sve u skladu sa stručnim i etičkim standardima supervizije.

Opći je stav da je odgovornost za provedbu supervizije podijeljena. Supervizor treba jačati osobnu odgovornost te nastojati primjenjivati i promovirati stručne i etičke standarde supervizije te tako biti zastupnik kvalitetne i visoko profesionalne supervizije. Također je istaknuta uloga i moć strukovne udruge supervizora.Potrebno je osnažiti njezin utjecaj u definiranju, zastupanju i promoviranju stručnih i etičkih standarda supervizijskog rada te praćenju kvalitete rada svojih članova.Profesionalne organizacije koje koriste usluge supervizije odgovorne su se upoznati s važećim stručnim i etičkim standardima supervizije te omogućiti njihovu primjenu.

Poželjno je stvarati mogućnostijavnog širenja spoznaja o superviziji putem stručnih skupova te, na primjer, na konferenciji o superviziji planiranoj sljedeće godine organizirati radionicu posvećenu ovoj temi.Svrhovito je poticati istraživanja o etičkim izazovima u praksi i načinima njihovog rješavanja, te opisivati i analizirati specifičnosti supervizije u različitim kontekstima.

Obzirom na težinu i složenost uvjeta u kojim rade stručnjaci u socijalnoj skrbi u fazi uvođenja novog organizacijskog modela i novih propisa nužno je uspostaviti više modela supervizije te time zadovoljiti različite potrebe stručnjaka i organizacija (uvesti organizacijsku superviziju).

Spomenuti su neki oblici podrške radu supervizora i promoviranja etike u superviziji, a među njima su: redovita metasupervizija, intervizija, izrada etičkog kodeksa ili etičkog vodiča koji bi definirao etičke standarde tejavna objava radova o području etike u superviziji. Dobar primjer predstavlja tematski broj ljetopisa koji je u tisku.

Back to top